Priredila: Melita Knežević, školski psiholog
u OŠ Šimun Kožičić Benje- Zadar
Komunikacija unutar obitelji predstavlja kvalitetu odnosa među članovima obitelji međusobno, gdje je dovoljno da jedan član nije uspostavio dobru komunikaciju sa drugim članom obitelji, pa da se to negativno odrazi na zadovoljstvo čitave obitelji. Pritom, pod pojmom „komunikacija“ ne mislimo samo na izgovorene poruke, jer one čine samo manji dio cjelokupne komunikacije, već i na sve ono što nazivamo neverbalnom komunikacijom, a to su: stav tijela, boja glasa, ton glasa, geste, mimika lica, pokreti tijela, ritam govora i načini postupanja prema nekome, koji mogu pratiti izgovorenu poruku ili ne.
Dobra komunikacija u obitelji je potrebna kako bi dijete sagledalo vlastita iskustva, shvatilo da i drugi imaju slične probleme, naučilo se da može riješavati svoje tekuće probleme i okrenulo se prema budućnosti, što znači s optimizmom, odgovornošću i samosvjesnošću prolazili kroz sve životne izazove.
Prije svega, jako je važno shvatiti i prihvatiti da u odgoju djece jednako važnu ulogu imaju i otac i majka (bez obzira žive li roditelji zajedno ili odvojeno). Isto tako, važna je i usklađenosti odgojnih postupaka roditelja. Najbolje bi bilo kada bi oba roditelja bili kombinacija „toplih“ i „strogih“ roditelja. Pritom, „topao“ roditelj koristi takve oblike komunikacije kojima odobrava i podržava svoje dijete u pozitivnom smislu, često koristi nagrade za dobro ponašanje, objašnjava pravila ponašanja i razloge za to. „Strog“ roditelj je onaj koji postavlja jasna pravila ponašanja, prati ponašanje da bi osigurao pridržavanje tih pravila (dosljednost) i potiče pridržavanje pravila stalnim nagrađivanjem (ne uvijek materijalnim), koje se nadovezuje neposredno na ponašanje. Uz sve to i sami roditelji moraju biti pravi modeli ponašanja, jer govoriti jedno, a činiti drugo ne dovodi do uspjeha u odgoju.
U obiteljima gdje roditelji često nisu u stanju postaviti jasna odgojna pravila, ili su pravila nerealna u odnosu na mogućnosti djeteta, gdje roditelji ne prate pridržavanje postavljenih pravila (nisu dosljedni u zahtjevima), gdje se ne reagira na djetetovo kršenje pravila, ili gdje su roditelji agresivni, indiferentni ili hladni prema djeci, najčešće dolazi do budućeg delikventnog ponašanja djece.
Dakle, na roditeljima je velika odgovornost da izgrade među sobom i sa svojom djecom dobru komunikaciju kao preduvjet zdravog odrastanja, zadovoljstva i visokog samopouzdanja njihove djece. Problemi odrastanja kod djece bili bi puno manji, kad bi se roditelji češće pridržavali slijedećih osnovnih načela dobre komunikacije:
- Roditelji imaju pravo postavljati svoje zahtjeve zbog svojeg većeg iskustva, ali treba i djeci omogućiti da iznesu svoje argumente o razlozima razmimoilaženja s vašim mišljenjem. Tako jačate poziciju roditelja i dobivate na autoritetu.
- Da bi razumjeli svoju djecu, nekad se trebate prisjetiti koje ste vi probleme imali sa svojim roditeljima u toj dobi, što vas je smetalo ili čak vrijeđalo, a što je bilo dobro. Sjetite se svojih potreba, želja i interesa. Tako ćete lakše shvatiti svoje dijete.
- Bez obzira na neslaganje, djetetu treba dati do znanja da je ono vaše dijete i da ga volite i da ćete ga uvijek voljeti. Primjedba mora biti upućena samo na oblik ponašanja, a nikad na dijete kao osobu.
- Nesporazume i suprotstavljanja treba voditi otvorenim razgovorom, bez vrijeđanja i ismijavanja djeteta ili bilo kojeg drugog člana obitelji.
- Razmirice treba shvatiti kao prihvatljiv oblik ophođenja kojim se iznose različiti interesi i stavovi.
- Konflikti imaju i svoje dobre strane – donose više jasnoće, odlučnosti i bolje razumijevanje sugovornika.
- Tijekom suprotstavljanja mišljenja treba paziti na vlastiti ton, ali isto tako ne dozvoliti ni djetetu da galami na vas.
- Tijekom razgovora ili sukoba valja slušati (znati odslušati do kraja što vam dijete govori, bez prekidanja ) i pokušati shvatiti dokaze koje vam dijete iznosi. Isto to tražite od djeteta, ali pazite da ne držite „predavanja“.
- U slučaju jake uzbuđenosti valja razgovor odgoditi dok se strasti stišaju i tek onda sjesti i razumno i što smirenije razgovarati.
- Roditelji (i otac i majka) moraju biti usuglašeni kod primjene odgojnih postupaka, pa makar oboje bili prestrogi ili preblagi u svojim zahtjevima. Ipak, nastojte prethodno dogovoriti da vaši zahtjevi, nagrade i kazne prema djetetu budu pravični i dosljedni.
- Prezaposleni roditelji i oni koji su gotovo cijeli dan kod kuće sa svojim djetetom, ali ne ostvaruju komunikaciju s njim, nastojte svakodnevno naći vrijeme za razgovor sa svojim djetetom. Pritom pokažite da vam je jako stalo do njegovog zadovoljstva i do njegovog mišljenja.
- Ne inzistirajte na razgovoru ili kontaktu kada to ne žele. Nađite pravi trenutak za razgovor ili primjedbe!
- Budite im podrška u teškim trenucima, pružite im potporu i sigurnost, ne sramotite ih, a naročito ne pred drugima!
- Budite ponekad s njima i njihovim prijateljima, dozvolite im da se druže sa što više različite djece i neka pozovu prijatelje kući!
- Učite ih da mogu biti drugačiji od ostalih kada to žele i kada je to u skladu sa obiteljski postavljenim pravilima!
- Svakako ih pohvalite kada to zaslužuju, naglasite što vam se kod njih sviđa!
Graditi kvalitetnu komunikaciju sa svojom djecom, znači ulagati trud u pridržavanje ovih pravila od najranije dobi djeteta, što se svakako isplati, a često i potpuno ispuni očekivanja roditelja od svoje djece – da budu odgovorna, samostalna, zadovoljna sobom i uspješno socijalizirana u svojoj okolini.